Zadar

Rijeka

NP Risnjak

 

Park prirode Papuk

Najviši joj je istoimeni vrh na 953 m. Paleozojsku jezgru, građenu od gnajsa, na rubovima prekrivaju kredne (vapnenac i dolomit) i tercijarne (lapor) naslage.

Papuk se odlikuje velikim šumskim bogatstvom, u kojem prevladavaju bukva i hrast, pored toga javor, klen i jasen. Na prisojnim stranama ima breze, borovice i pitomog kestena. Ogoljelih stijena ima samo u nižim dijelovima i potočnim koritima. Za slavonsko su gorje neobične Sokoline stijene (564 m) nedaleko od Gornjeg Vrhovaca koje su mjestimično gole, glatke i gotovo okomite.

Izvorno je područje mnogih vodenih tokova: (Čađavica, Karašica, Pakra).

Papuk sa svojim razvedenim grebenima i uvalama, s bujnom vegetacijom, karakterističnom florom i faunom, uz obilje izvorske vode i gustu mrežu putova, predstavlja vrlo prikladno područje za razvitak planinskog turizma.

Na području Papuka sačuvani su značajniji ostaci kulturne baštine vezani za dva povijesna razdoblja, prethistorijsko razdoblje te razdoblje srednjeg vijek

a

Opatija

Kornati

Osijek

Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj. Smješten je u ravnici na desnoj obali rijeke Drave između 16-og i 24-og kilometra od ušća u Dunav. Najveći je grad u Slavoniji, četvrti po veličini grad u Hrvatskoj te sjedište Osječko-baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko i kulturno središte.

U sastavu grada Osijeka nalazi se 11 naselja (stanje iz 2006), to su: Brijest, Briješće, Josipovac, Klisa, Nemetin, Osijek, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica, Višnjevac .

Osijek se sastoji od starog grada, Tvrđe, izgrađenog većinom u 18. stoljeću, zatim Gornjeg grada, Donjeg grada i Novog grada (s naseljima Jug I i Jug II), Cvjetnog naselja te Retfale i Industrijske četvrti. Osijek je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj; na području grada nalazi se 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m².

Split

Mali Losinj

Brijuni

Brijuni su otočje i nacionalni park u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana.

Nalaze se koji kilometar zapadno od istarske obale, nasuprot mjesta Fažana, te se sastoje od 14 otoka i otočića ukupne površine 33,9 km kvadratna (površina otoka i akvatorija; na brijunski akvatorij otpada 80% ukupne površine).

Dva najveća otoka su Veliki Brijun 7 km2 i Mali Brijun 1,7 km2, a manji su Sveti Marko, Gaz, Okrugljak, Šupin, Šupinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim.

Brijuni imaju bogatu povijest: prvi, zasada nama poznati tragovi ljudskog djelovanja na Brijunima, sežu u treće tisućljeće prije Krista, kada su na Brijunima živjeli etnički nepoznati stanovnici koji su se bavili ratarstvom, stočarstvom, lovom i ribolovom, a oružje i oruđe izrađivali su od kamena, kostiju i pruća... Za vrijeme velike Egejske seobe naroda u prvom tisućljeću prije Krista na Brijune dolazi ilirsko pleme Histri, po kojima je kasnije Istra i dobila ime. Nakon kojih su došli Rimljani, a od VI. do VIII. st. otočjem su (kao i Istrom) vladali Bizantinci. Na Brijunima postoje mnogi kulturno-povijesni ostaci od kojih su najpoznatiji i najsačuvaniji: rimski ladanjski dvorac iz I.-II. st. s termama, Venerinim hramom, zatim Bizantski kastrum, te bazilika Sv. Marije iz V.-VI. stoljeća, crkva Sv. Germana iz XV. stoljeća. Kako je u prošlosti na ovom području Fažane (Vasanium) te Valbandona (Val abandonata) bilo močvarno malarično područje bez stanovništva, krajem 19 st. odnosno početkom 20st. za života vlasnika Brijuna (Briona) Kupelweisera na otoku je pozvan nobelovac Robert Koch te je na Brijunima otkrio lijek protiv malarije upotrebivši kinin.